četvrtak, 26. rujna 2013.

Domaći kruh

     Pekare su nam na svakom uglu, međutim tema je ipak zanimljiva. O kvaliteti toga što nam peku pekare dalo bi se raspravljati. Postoji cijela knjižica dodataka koji se u njega stavljaju. Ako netko hrani s njime kokice ili svinje zna da ga je nemoguće namočiti. Odnosno, kad ga stavimo u vodu, razmoči se vanjski sloj i pretvori u pastu, tako bude mekan, a sredina tvrda kao kamen, kako god narezan bio.
     To nije karakteristika kruha kojeg smo kupovali nekad. On mora jednako mjerno navući vodu na sebe, kao spužva, a isto tako je i ispustiti pod pritiskom ruke. Konzistencija ne može biti poput paste,nego se lomi na komade.To je opis kruha iz mog djetinjstva, kojim smo kad je ostao, hranili kokoši. Ti komadi i komadići pomiješani s mljevenim kukuruzom,  koje su koke halapljivo uzimale jedva gutajući pojedine, zbog veličine, to se ne zaboravlja.
     Domaći kruh pečem 18 godina neprekidno. Brašno kupujem iz jednog mlina, po cijeni 3,5 kn. Dnevno me košta 2,00kn, jer u njega ide 500gr brašna,žl. kvasca,žl soli i dvije žl šećera i šalica vode, a ispadne ga 800gr. Obično se pojede u jednom danu, (3člana) jer nam je fini. U njega ne stavljam nikakve dodatke za rahlost, boju, mekoću i ne znam što sve, ali on ima sve te kvalitete i bez toga 
     Vi znate bolje koliko je u dućanu, a ja ću vam svjedočiti o kvaliteti. Dakle u taj kruh možete staviti kombinacije brašna koje god vam se sviđaju. Baza neka bude pšenica, a sve ostale u manjim dodacima. Možete mu dodati malo kukuruznog, zobenog ili raženog brašna.To će zaista onda biti tako, jer ne mojte misliti da vam pekari to rade. Raženi kruh zapravo je samo ofarban o čemu svjedoči presjek, često puta u prugicama. Inače ima već i savjesnih pekara, pravih, koje vode računa o kvaliteti, ali takav kruh  onda iskače i cijenom. Nažalost svjedoci smo stanja u državi i prečesto se zatvaraju takve privatne pekare, a mali ljudi prisiljeni su paziti na svaku lipu i time zanemariti kvalitetu onoga što jedu. Budući je to zatvoren krug, svojim radom možete to promijeniti.
      Zato,želim otvoriti oči, i dokazati da je ovaj način zapravo najbolja opcija snabdjevanja kruhom. Način koji sam opisala strojna je verzija za domaćice koje rade. Stroj obično stoji 400,00kn, ima odgodu pečenja, tako da je kruh svjež onda kad zatreba. To su prednosti. Mana, je obaveza napuniti stroj, jer bez toga ne ide. Koliko će se brzo vratiti uloženo ovisi o količini kruha kojeg jedete, tako da je to za domaćinstva kojima je važno da kruh ne bacaju,  koji ga koriste u većoj količini i koji su u stalnoj potrazi za kvalitetom.
        Odlučite li uistinu mijesiti sami svoj kruh, ručno, svaka čast, može i tako. Želite li raditi s prirodnim kvasom biti će vam potrebna prirodna sirovina, odnosno brašno koje nije izbjelivano.
         Pšenica, potpuno prirodna, zrno koje je OPRANO i osušeno, netom prije miješenja samljeveno, dodajte makar u malim količinama, jer o tome ovisi kvaliteta kruha.
         Dobra sirovina, rezultira dobrim finalnim proizvodom, tako da se potrudite oko toga što u njeg stavljate. Pšenica je dosta prljava, tako da nakon provjetravanja i presijavanja još ima nečistoća u sebi. Samo zrno je dosta teško i kod pranja padne na dno posude, zemlja se rastopi, a pljeva i druge nečistoće isplivaju na površinu. To je način na koji ćete ju oprati.Tako će te nakon što ju potopite s prljavom vodom odvojiti i nečistoće koje plivaju. One će najprije otići. Kad ih više nema isperemo preko cjedila, i osušimo zrno. Preporučam to napraviti odmah nakon žetve. Tada ju možete sušiti na plahtama, na suncu i postupak će biti lakši, ali možete i drugačije,zimi,  osobito ako tada imate više vremena.
        Kruh s prirodnim kvascem, a da mi nije bio kiseo, uspjela sam napraviti jednom u životu. Tako da je to cijela znanost, kojoj je osnova, opet, kvalitetna sirovina. Pokušavala sam još, ali svaki puta mi je prevladala kiselost, koju nismo podnosili. Za sada se zadovoljavam s kruhom u koji ide kupljeni kvasac ali ne idu nikakvi drugi dodaci. Odmaram ga (2puta) da dobro nabubri, izmješam lopaticom da bude gladak, poput automata i ispečem u posudi obloženoj papirom.
        Može i bolje, miješanje rukama, eko pšenica samljevena u brašno na kućnom mlinu s kamenim žrvnjem. Naravno da je to bolje.
        Možemo samo dvije žlice eko pšenice samljeti i dodati u kupljeno brašno. Sve su to mogućnosti, a ja vam nudim ideje i opcije, proširujem vidike i dajem svoja iskustva.

Nema komentara:

Objavi komentar