četvrtak, 26. rujna 2013.

Domaći kruh

     Pekare su nam na svakom uglu, međutim tema je ipak zanimljiva. O kvaliteti toga što nam peku pekare dalo bi se raspravljati. Postoji cijela knjižica dodataka koji se u njega stavljaju. Ako netko hrani s njime kokice ili svinje zna da ga je nemoguće namočiti. Odnosno, kad ga stavimo u vodu, razmoči se vanjski sloj i pretvori u pastu, tako bude mekan, a sredina tvrda kao kamen, kako god narezan bio.
     To nije karakteristika kruha kojeg smo kupovali nekad. On mora jednako mjerno navući vodu na sebe, kao spužva, a isto tako je i ispustiti pod pritiskom ruke. Konzistencija ne može biti poput paste,nego se lomi na komade.To je opis kruha iz mog djetinjstva, kojim smo kad je ostao, hranili kokoši. Ti komadi i komadići pomiješani s mljevenim kukuruzom,  koje su koke halapljivo uzimale jedva gutajući pojedine, zbog veličine, to se ne zaboravlja.
     Domaći kruh pečem 18 godina neprekidno. Brašno kupujem iz jednog mlina, po cijeni 3,5 kn. Dnevno me košta 2,00kn, jer u njega ide 500gr brašna,žl. kvasca,žl soli i dvije žl šećera i šalica vode, a ispadne ga 800gr. Obično se pojede u jednom danu, (3člana) jer nam je fini. U njega ne stavljam nikakve dodatke za rahlost, boju, mekoću i ne znam što sve, ali on ima sve te kvalitete i bez toga 
     Vi znate bolje koliko je u dućanu, a ja ću vam svjedočiti o kvaliteti. Dakle u taj kruh možete staviti kombinacije brašna koje god vam se sviđaju. Baza neka bude pšenica, a sve ostale u manjim dodacima. Možete mu dodati malo kukuruznog, zobenog ili raženog brašna.To će zaista onda biti tako, jer ne mojte misliti da vam pekari to rade. Raženi kruh zapravo je samo ofarban o čemu svjedoči presjek, često puta u prugicama. Inače ima već i savjesnih pekara, pravih, koje vode računa o kvaliteti, ali takav kruh  onda iskače i cijenom. Nažalost svjedoci smo stanja u državi i prečesto se zatvaraju takve privatne pekare, a mali ljudi prisiljeni su paziti na svaku lipu i time zanemariti kvalitetu onoga što jedu. Budući je to zatvoren krug, svojim radom možete to promijeniti.
      Zato,želim otvoriti oči, i dokazati da je ovaj način zapravo najbolja opcija snabdjevanja kruhom. Način koji sam opisala strojna je verzija za domaćice koje rade. Stroj obično stoji 400,00kn, ima odgodu pečenja, tako da je kruh svjež onda kad zatreba. To su prednosti. Mana, je obaveza napuniti stroj, jer bez toga ne ide. Koliko će se brzo vratiti uloženo ovisi o količini kruha kojeg jedete, tako da je to za domaćinstva kojima je važno da kruh ne bacaju,  koji ga koriste u većoj količini i koji su u stalnoj potrazi za kvalitetom.
        Odlučite li uistinu mijesiti sami svoj kruh, ručno, svaka čast, može i tako. Želite li raditi s prirodnim kvasom biti će vam potrebna prirodna sirovina, odnosno brašno koje nije izbjelivano.
         Pšenica, potpuno prirodna, zrno koje je OPRANO i osušeno, netom prije miješenja samljeveno, dodajte makar u malim količinama, jer o tome ovisi kvaliteta kruha.
         Dobra sirovina, rezultira dobrim finalnim proizvodom, tako da se potrudite oko toga što u njeg stavljate. Pšenica je dosta prljava, tako da nakon provjetravanja i presijavanja još ima nečistoća u sebi. Samo zrno je dosta teško i kod pranja padne na dno posude, zemlja se rastopi, a pljeva i druge nečistoće isplivaju na površinu. To je način na koji ćete ju oprati.Tako će te nakon što ju potopite s prljavom vodom odvojiti i nečistoće koje plivaju. One će najprije otići. Kad ih više nema isperemo preko cjedila, i osušimo zrno. Preporučam to napraviti odmah nakon žetve. Tada ju možete sušiti na plahtama, na suncu i postupak će biti lakši, ali možete i drugačije,zimi,  osobito ako tada imate više vremena.
        Kruh s prirodnim kvascem, a da mi nije bio kiseo, uspjela sam napraviti jednom u životu. Tako da je to cijela znanost, kojoj je osnova, opet, kvalitetna sirovina. Pokušavala sam još, ali svaki puta mi je prevladala kiselost, koju nismo podnosili. Za sada se zadovoljavam s kruhom u koji ide kupljeni kvasac ali ne idu nikakvi drugi dodaci. Odmaram ga (2puta) da dobro nabubri, izmješam lopaticom da bude gladak, poput automata i ispečem u posudi obloženoj papirom.
        Može i bolje, miješanje rukama, eko pšenica samljevena u brašno na kućnom mlinu s kamenim žrvnjem. Naravno da je to bolje.
        Možemo samo dvije žlice eko pšenice samljeti i dodati u kupljeno brašno. Sve su to mogućnosti, a ja vam nudim ideje i opcije, proširujem vidike i dajem svoja iskustva.

Moj posao u vlastitom domu

      Raditi od kuće je mnogim ljudima želja. Dolaze neka nova vremena kad će to biti ostvarivo. Kako je to moguće u vezi s ovom temom, zavisi od životnog stila. Trenutno puno ljudi ima problem s zdravljem, s viškom kilograma, zatim je to povezano s depresijom. s teškom financijskom situacijom.
     Suočeni smo s debljinom  američke populacije i njihovim naporima da to poprave. Mi još uvijek imamo našu tradicionalnu prehranu. Još nam uvijek negdje koke šeću dvorištem, ali imamo i neke nove trendove. Moj životni moto prehrane je zdrave masnoće na uštrb svih ulja kojima nadoknađujemo samo energiju, cjelovite žitarice, optimalne količine bjelančevina, svakolikog  povrća, nadasve uz umjerenost, a opet uživanje u hrani. Osjećam se pozvanom pisati o toj temi, jer sam i sama imala poteškoće sa zdravljem.
   
     Tome je sad već 20 god, a ja se osjećam bolje nego ikad. Tada sam se hranila klasično. Meso je bilo svaki dan na meniju. Sve vrste mesa, pa čak i zečetina koje sam sama uzgajala. Prerađevine sam sama radila, od paštete zečjih jetara do čurki, kobasa, čvaraka,  dok se zaklala svinja. Imala sam 32 god kad su mi rekli da mi je nešto sa srcem. Pretrage koje su mi radili dok sam bila u bolnici nisu ništa pokazale, a meni je svejedno bilo loše. Vrtilo mi se, znojila sam se, osjećala slaba. Jedno vrijeme, nakon bolnice, se nisam usudila sama kretati. pogotovo ne biciklom. Nisam se usudila uspravljati kad sam ustala iz kreveta, jer sam računala da ako padnem manje ću lupit glavom budem li bliže podu. Nakon 9 dana bolnice, tako mlada, odlučila sam nešto promijeniti u načinu života, te tako uzela stvar u svoje ruke. Danas mi je ovo svakodnevna praksa koja mi pruža podosta lagode.
   
     U skladu s naslovom, radim sama mlijeko, meso, kruh, namaze, uzgajam svakakvo povrća. Sada sirovine nisu više mesne, nego biljne. Tako radim seitan, sojino, bademovo, zobeno mlijeko, namaze od soje, povrća, sezama, tofua. Jedem mnoge vrste povrća, cjelovitih kaša, ali i ribu, jaja sireve, sjemenke lana. Ulja za salate volim hladno prešana. Znači, bučino, maslinovo, suncokretovo, crnog kima, a najnovije konoplje. Želim svojim čitateljima dati informacije iz prakse ovakvog života,zato da bi si sami pomogli, osjećali se bolje, zdravije, zadovoljnije, a u ovo teško vrijeme da imaju osjećaj da su korisni, da su napravili nešto dobro za sebe i svoje bližnje. Osim toga, bitno će poboljšati kućni budžet, a napraviti nešto dobro za zdravlje. Kad se počastite ukusnim, bogatim, mudro složenim obrokom, još ako ste ga sami spremili tada se i sami osjećate i korisno i dobro.

      I nemojte misliti da se dečki ne mogu bildati takvom hranom. Stvarno mišići rastu. Nije da je za natjecanja, mada ne bi bila, ni to, tako loša ideja.
       Ovim načinom života, svatko  si organizira dan, kako voli, kako mu drago.Glavno da si sve napravi, da što manje rasipa novac. Činjenica je da ga je danas lako potrošiti, ali sve teže zaraditi. Cijeli blog usmjeren je na uštedu u svakom koraku. Tako da sve povezujem s načinom  pripreme hrane. Povrće kuhajte krače, u malo vode tako da sačuva boju, ostane cijelo. Tako izgleda ljepše, ali i sačuva mnoge sastojke. Vodu ne bacajte nego je negdje upotrijebite, jer je puna otopljenih minerala. To će vam omogućiti posude s debelim dnom. One su jako podesne kod pohanja i pečenja, jer  omogućavaju potrošnju manje masnoće,a akumuliraju temperaturu u svom dnu tako da će hrana ključati na "niže pomjerenom regulatoru štednjaka", Tu opet štedite.. Osim toga štedite i ukusnije kuhate, ako je hrana kuhana poklopljena. Tako će zarobiti sve mirise i okuse i oni neće ispariti u napu koja tada i ne mora biti uključena, pa je opet ušteda. Kuhanjem kaša skraćujemo kuhanje ako ih namočimo preko noći. To radim kod kuhanja ječma, integralne riže, pšenice. Zob, proso i heljda nema potrebe močiti prije kuhanja. Isto tako uzmite u obzir da je zdravija tjestenina, ako se kuha da ostane malo tvrdkasta ( aldente), jer svakom minutom kuhanja povećava se glikemijski index, kojom ona postaju materija koja deblja i opterećuje gušteraču. Znači, kraća priprema znači zdravije pojesti i uštediti na energiji, vremenu koje provodimo, kraj štednjaka. To znači više uživanja, a manje rada ,a kome to ne odgovara. Za takav način života trebamo samo promijeniti navike i sve nam se višestruko isplati. Što je najvažnije treba na njima ustrajati, a to obično" je"  teško.

      Zato pišem o ovoj temi, jer se nadam da kad dobijete uvid u materijalnu stranu da vam neće faliti motivacije. Tim više jer je stanje u našoj državi katastrofalno i ljudi jedva spajaju kraj s krajem. Ovdje ću najprije iznijeti neke osnovne artikle, na kojima se bazira cijela "ušteda". Dakle ne nagovaram vas da kompletno zamijenite meso s seitanom, samo uzmite u obzir sve aspekte, pa sami usmjerite način života.. Želim vam dati informacije, ali ne utjecati na odluke. Nju donosite sami. Želim vam pokazati kako ne trebate potonuti, kako puno toga možete sami, kako je sve zapravo jako jednostavno.  Osjećajte se zdravo, snažno, veselo, držeći sve konce života u svojim rukama. Izuzetno uživam u ovome što radim. Uživam u slobodi koju mi to što radim, pruža. Nadam se da ću potaknuti sve male ljude da spoznaju istinu i vjerovanje da im zaista može biti bolje. Da se ne trebaju brinuti, jer je jako malo dovoljno za dobar i zdrav život. Što je najvažnije, sve počinje od nas samih, naših stavova, razmišljanja, hrabrosti i ustrajnosti da nešto promijenimo. A da se može bolje, može se!