četvrtak, 22. siječnja 2015.

Mađarica

To je u domaćem žargonu nešto fino i čokoladno, a kod mene je toliko čokoladoljubaca da ako nije čokoladno, gotovo da nije fino.
    Imala sam neki stari recept koji sam stalno mijenjala, i dorađivala  a nikad nije ispala kao ovaj puta. Međutim, ovaj puta sam sve zabilježila, što inaće nije bio slučaj, srećom, da.
     Imala sam cilj smanjiti masnoće,a povečati količinu  čokolade, te mi ona služi da drži kremu, što mi se jako sviđa.

    Tijesto: 300gr brašna ( može krušno), 100gr kiselog vrhnja, 100gr šečera, pola kavene žl soda bikarbone i 1 jaje. Preračunato u kune, to je 4,00kn. Slobodno mu kod valjanja dodajete brašno, kako bi ga lakše oblikovali. Naravno podijelite ga na 5 jednakih dijelova i pecite svaki zasebno. Možete ga u tankom sloju samo raspodijeliti po masnom papiru običnom žlicom.

    Fila: 1/2 L bademovog mlijeka,70 gr škroba, 25gr kakaoa, 300gr šečera, 100gr čokolade, 50gr maslaca. Sastojci stoje, sve zajedno 11,20 kn. Kuhati kao puding, a u vruče dodati čokoladu te maslac na kraju, kad se več malo prohladilo.
 
     Ganach preliv: 100gr čokolade, 100gr vrhnja, 2žl šečera, što je stajalo 5,20kn.
   
      Sve zajedno stoje nešto preko 20,00kn, s time da škrob imam svoj, pa ne kupujem puding niti njegove inačice.
       Kolač je imao pet slojeva tijesta u posudi veličine 20cm × 30cm, visine nekih 7cm.
Promaklo mi je zabilježiti ga fotoaparatom, ali potrudit ću se jednom kad budem stigla.
 Do tada, u slast!

  I da, bademovo mlijeko možete napraviti sami, da ne izdvajate neke sumanute cifre. 20 kom jezgra badema dovoljno je za O,7 L mlijeka. Jezgro možete 2-3 sata namakati u vodi te zatim sve izblendati i precijediti. Ima i skraćeni postupak kojm sameljemo bademe te dodamo vode i izblendamo. Nije mu potrebna termička obrada. Ako pri tome bademe kupimo u trgovini, mlijeko nas stoji 4,0 kn, za 0, 7 L.
      Svim kolačima može se smanjiti količina šečera, pa se slatkoća može nadoknaditi steviom. No tada struktura tijesta više nije ista. Takve promjene dakle ne preporučam. Preporučujem radije bogatstvo okusa, odnosno malo dodane soli u sve kolače, mirodije, kako bi malim komadićem slastice zaista zadovoljili sve ukusne pupoljke i uživali maksimalno u svakom zalogaju. Pri tome je bitno i lijepo serviranje i polagana konzumacija.

Topljeni sir

        Preporučam ovaj sir, koji si svaka domačica može sama napraviti.
        Potrebno je 500gr svježeg sira a za to dobijem, 370gr tvrdog sira za sendviće. Naravno 800gr sira (računam sir u marami jer je najisplativiji)  možete naći po akcijskim cijenama, za 20,00 kn, što znači da mogu imati 370 gr topljenog sira za sveukupno 13,00 kn.
         Najjeftiniji topljeni sir je po nekih 40,00kn, što ne znači i da je tako ukusan, kao ovaj.
         Pojednostavnjeno, od 13,00kn uz malo truda dobijete minimalno 20,00 kn, ovisno s kakvim sirom ga uspoređujete.

           Sir stavite u posudu (500gr),i prelijete s 4dl mlijeka. Ja radim sa sojinim, vrlo uspješno. Mora lagano proključati. Tada ga maknete s vatre i stavite na cijeđenje. Ako imate cjedilo sa ravnim dnom iscjedite ga za1 sat. Taj postupak s mlijekom služi da bi mu izdvojili sirutku. Dobro je staviti i gusto platno, gazu četverostruko.Kad ga cijedimo izlazi zelenkasta bistra tekućina. Ocijeđen mora dobro pružati otpor prstu, te ako taj postupak dobro obavite,biti će moguće tanko ga rezati. Ako i ne uspije otprve tako, bit će kao zdenka sir.
             Nakon toga cijeđenja, ponovo ga topimo. Ovaj put mu dodamo 50gr maslaca i 50 gr kiselog vrhnja, malo soli. ( po ukusu). Miješamo ga u posudi s duplim dnom, odnosno, ispod stavim posudu s vodom, i u nju spustim ovu sa sirom. Kad smjesa postane vruća (5-7min) dodajem pola kavene žl sode bikarbone, bez aluminija (Al). Ima je za kupiti u dučanima zdrave hrane. Obavezno na to obratite pozornost, jer se Al kao nepotreban metal taloži u organizmu.
              Po sodi sir postaje jednako žitka masa, koja dobro nabubri i od zrnatog postaje krema. Tada kad  postane gumast ulijemo ga u nauljenu posudu. Odmah se steže i,smanji volumen jer izgubi zračne mjehuriće.Ako nam se žuri rezati, možemo ga sa posudom uroniti u hladnu vodu.
               Ispadne kompaktan sir koji lijepo režete nekoliko dana, znate što ste u njega stavili, a zapravo on nakon sode više ne spada u hranu kiselog porjekla, nego je izbalansiran.
               

četvrtak, 11. prosinca 2014.

Salata od čičoke

2kg čičoke, 500grmrkve, 100-200gr luka, 2-3 krupna češnja češnjaka. To su osnovni sastojci, koji se preliju s otopinom octa 1/2l i vode 1/2l (1:1). Za mirodije treba soli, 2 velike žlice origana, lovorov list i biber u zrnu.

       Voda se prokuha s lovorom i origanom i rashladi,procijedi i pomiješa s octom (jabučni je odličan). Za to vrijeme operemo čičoku četkom i ribamo je na kolutove. Isto tako napravimo s mrkvom. Luk i češnjak narežemo na tanke listove.
        Čičoku je dobro odmah posoliti kako bi pustila svoju tekućinu, jer ako stoji bez nje odmah crni. Može se malo poškropiti octom kako bi se to spriječilo tokom obrade. Inače to ne bi trebala biti nikakva zapreka osim što nismo navikli. Sve se zajedno ( prokuhana i ohlađena otopina i povrće) pomiješa i pusti da odstoji 12-24 sata. Tada ju kušamo i možemo doraditi okus, ako nam se čini da treba.
         Punimo je u boce i pasteriziramo. Takva salata može stajati i do 1godine, zapravo i duže, sve ovisi o dobro obavljenoj pasterizaciji.Vadimo je kad poželimo. Prije konzumacije možemo dodati ulje kakvo god smo navikli u količini kakvoj želimo. Može se jesti i bez ulja.
         Godinama sam je kiselila kao kupus, dorađivala okusom, ali ovo mi je idealna kombinacija.
         Nadasve mi se sviđa što odem u vrt, iskopam koliko mi je potrebno, odnosno koliko mogu preraditi taj dan. U zimi se za to nađe vremena napretek. Znači kad smo kupus ukiselili, ajvare iskuhali, svu zimnicu priredili, evo nam sirovine za još hrane
        Inače ona je namirnica koju prerađujemo sve dok je možemo iskopati, dok nema snijega, odnosno dok nije smrznuto. Sve dok ne krene vegetacija možemo je prerađivati, a na to osobito obratite pozornost budući dobije končiće u gomolju. Znači, kad razvije tjerajuće pupove tada je ostavite da dalje vegetira u vrtu i nemojte je više prerađivati Još jedna pojedinost odnosi se na veličinu gomolja, odnosno lakšu preradu. Sve što treba odrezati, što je sitno za preradu to ostavite za razmnožavanje i  jednostavno zakopajte.Možete to napraviti i u teglu, ako je u vrt predaleko. Na stalno mjesto posadit ćete je kad to vrijeme dopusti. Tako si osigurate da je uvijek imate u vrtu, a istovremeno si olakšate preradu ne čisteči one male nepravilne gomolje, što bi vremenski bilo zahtjevno.
          Zimi kad nema salate, konzervirana salata od čičoke prava je blagodat.
          Inače je to namirnica bogata željezom, sadrži nadasve poznat inulin i normalizira rad žlijezde.gušteraće. .Jako je dobra za dijabetičare. Bogata je vlaknima,za što nutricionisti stalno upozoravaju da ih treba u prehrani. 
         Ovo je odličan način da jednu divlju, bljutavu, meni osobno preslatku ali ljekovitu namirnicu uvrstimo u prehranu.
         

ponedjeljak, 27. listopada 2014.

Juha

      Veseli me što vam ovdje dajem svoj isprobani recept za juhu koju obožavaju svi moji ukućani. Baza se sastoji od zobenih pahuljica uz dodatak raznolikog povrća.
       Uglavnom je to mrkva (30 -50gr), luk, češnjak,celer, peršin, lišće kelja ili tamnozelenog lišća zelja, ponekad grašak, a ponekad crvenu leću, ljupčac, sol.
       Na 2l vode  stavim 40 gr zobenih pahuljica. To nikad nije bistra juha, ali je njena posebnost u tome što ju kuham na tako laganoj vatri, da se jedva vidi da ključa. Obavezno ju kuham poklopljenu, tako da se svi mirisi i okusi zarobe. Kad se kuha tako polako, vremenski joj treba barem 2 sata.
         U tom su slučaju jako dobro došle posude s debelim dnom, koja naakumulira, temperaturu tako da kasnije ključa na minimumu.To je najekonomičniji način kuhanja, gdje nije potrebno puno truda, a zapravo dobijemo maksimum okusa, mirisa i uživanja.
           Takvom juhom možemo liječiti i pretilost, zadovoljiti se laganim tekućim obrokom, te uz pomoć njega uzimati manje čvrste hrane, i osjećati se zapravo siti. Zob je lako probavljiva, najmasnija žitarica, koja sadrži puno Fe i Ca. Tako da, mnoge su dobrobiti ako uzimamo ovu namirnicu. Posebno se preporučuje dijabetićarima, sportašima djeci starijima. Gotovo nema populacije kojoj ne bi činila dobro.
             Vrlo je ukusna i  jednostavno jelo, koje možete pretvoriti i u gustu krem juhu, ako upotrijebite štapni mikser. Pogodna je i za djecu, kojoj bi smetalo ako se zelenilo nalovi na žlicu. Zapravo sve ovisi o tome kako ste ih naviknuli.
              Za sve željne mesnih juha. može se dodati mesni temeljac, ali probajte bez toga, jer je vrlo ukusna.
               Ako ste majstor u svom vrtu, svaki dan može biti nekih odstupanja u okusu. Primjerice, na kraju kuhanja, volim joj dodati peršin, ali može se dodati vlasac.
               Cijena takve juhe, zavisi da li imate vlastito povrće ili ga kupujete. Ja računam samo pahuljice i ulje, sol, tako da cijena je smiješna odnosno oko 0,70 kn, za 2l juhe. Da vas priupitam, koliko vas dođe toliko juhe iz vrećice. Koliko mi je poznato 1l juhe između 5 - 12 kn, pa puta dva. Računica je jednostavna. Da, apsolutna ušteda.U svakom slučaju dobro znamo što smo stavili u nju, da je bez konzervansa i raznoraznih stabilizatora.
                 Volim mrkvicu malo na ulju prodinstati, jer mi tada juha dobije lijepu boju. Ostalo povrće stavim samo na kuhanje. Budući je zobena pahuljica meka, tada ubrzano kuhanje podiže razinu u loncu i može lako iskipiti, te tako izgubi puno dragocjenih sastojaka.
                  To je razlog zbog kojeg preferiram polagano kuhanje. Kad dođe sezona buća, dovoljno je juhu obogatiti jednim njenim  komadom, slatkasto topivog okusa. Ostatak buće prekrijemo prijanjajućom folijom, te ju tako sačuvamo nekoliko dana dok ju ne potrošimo.
              Pri kraju kuhanja možemo dodati žličnjake od griza i jaja. U njih se umjesto ulja može dodati samljevene sezamove sjemenke koje mogu biti sirove, odnosno ne pržene. Dodavanjem sezama obogaćujemo ih Ca, a ujedno postaju topivi u ustima, rahli. Budući postoji crn sezam njegovim dodavanjem žličnjaci će izgledati kao da je u njima jetra.Sve varijacije sezama pune su vlakna i pravo bogatstvo Ca.
                    
        

četvrtak, 24. travnja 2014.

Pasta od sezama

      Sezam je nezamjenjiva namirnica. Sadrži veliki postotak (Ca) kalcija. Jedna šaka sadrži 1200 mg, odnosno sadrži ga 20 puta više nego u mesu. Bogat je još i Zn,Fe i Mg. Sezam ima vrlo snažan okus i miris. Mene podsjeća na svježe pržene čvarke, samo što s čvarcima u tijelo unosimo samo masnoće životinjskog izvora, tj. samo kalorije, a jednom žlicom sezama, dnevno unosimo vlakna za bolju probavu i nadomještamo kalcij.To je materija za čvrste kosti, zdrave nokte, odnosno na njima se najprije vidi da li tijelu ne manjka taj mikroelemenat.
      Da bi to sve od sezama dobili treba biti cjelovit. One ne smije biti bijele boje. jer o tome mu zavisi kakvoća.
     U dućanima zdrave hrane ima ga za kupiti. Ima sjemenki smeđe i crne boje. Crn ima još više Ca. Pakirano je obično po 250 gr po cijeni od nepunih 14 kn. Jedna žličica prženog sezama važe 4gr, što znači 0,2 kn dnevno, za naše zdravlje.
     Mlijeko i mliječni proizvodi ne nadomjeste nam dnevne potrebe Ca, jer njega ima više u sirutki nego u samom siru i mlijeku, odnosno ne možemo ga usvojiti iz mlijeka.
      Sezam spada u kategoriju gorke hrane, te je kao takav dobar  za našu jetru, žuč i cijeli probavni trakt. Kalorijski ga ne bi isticala, a sami ste odgovorni, ako pretjerate s količinom. Nutricionisti ga preporučuju, osobito ženama u menopauzi, kojima zbog hormonalne neravnoteže Ca bude teže usvojiv.
      Da bi ga tijelo moglo probaviti najbolje je da bude usitnjeni.Nije nužno sasvim ga pretvarati u pastu, može biti zrno samo polomljeno kako bi ispustio miris i okus, znači multipraktik ,tarionik, mužar može biti sredstvo kojim ćemo ga usitniti. Za one koji vole namaze preporučuje električni mlinac za kavu. Brzo se samelje, pa zato pazite da ne pretjerate mlinac, jer se otvrdne masa oko noža, pa aparat može izgoriti.Takvu masu možete dotjerati do mazivosti u tarioniku. Možete joj dodati maslinovo ulje i obavezno koju kap sojinog umaka..
    Gotovi namaz( kupljen) pod nazivom " tahini"može biti dobra opcija, ali ako gledamo štediti, tada ne. Normalno je da si proizvođač naplati svu aktivnost oko stvaranja proizvoda.
     Sad kad sve znamo treba ga još dobro spržiti. On sirov nema ništa od svoje karakteristike.Dapače ne pržen, ne polomljenog zrna prošao bi kroz organizam koji od njega ne bi dobio ništa.
    Evo kako to napraviti. Najprije ugrijete trošilo, zajedno s posudom, na srednjoj vatri. najbolje je ako imate Inox posude debelog dna.
     Uzmite radije manju temperaturu trošila i više vremena, jer na naglo samo gori i ne događa se ona ukusna i mirisna transformacija sjemenki u hranu.
     Dakle, srednja vatra. Ako je na trošilu oznaka od 1-3, isključivo stavimo, na 2,  15 min inox posudu, poklopljenu i praznu! Nakon toga tek stavimo sjemenke u posudu i poklopimo. Tada će on ispustiti vodu, za koju nikad ne bismo rekli da je ima u sebi. Otvorimo i promiješamo ali nazad poklopimo. Ponavljamo to nekoliko puta. Tako osiguramo da sjemenke na dnu ne pocrne jer nije cilj da jako promijene boju. A znati ćemo da je gotovo onda kad budemo među jagodicama prstiju uspjeli smrviti zrna. Kada smo ga ispržili obavezno ga istresemo iz posude da se hladi.
        Za one s klasičnim starinskim posuđem je postupak drugačiji. Trošila grijete sama, bez posude, uljete malo vode prije samog prženja, a miješamo  dok ne shvatimo da se zrna mrve između jagodica prstiju.Tada zaustavljamo postupak i hladimo masu.
         Tako si možemo ispržiti cijelu količinu, a samljeti po dnevnoj potrošnji, ili napraviti pastu i staviti u hladnjak.
        Sjetite se namaza naših mama i baka. Izrasli smo na svinjskoj masti, čistoj energiji uz luk ili šećer. Da bilo je i danas ima, prirodno hranjenih svinja, ali ovo je zdravija opcija. Nije životinjskog porijekla i nije sama energija.Čak nije potrebno sasvim izbaciti mast, barem za zdrave osobe.Tako da sezam možemo koristiti i kao nadopunu prehrani.
        Gorka hrana je vrlo potrebna i vjerujte nema opstipacije, nakon konzumacije ove namirnice.
        Dakle, predlažem, umijesto paštete, margarina, maslaca, na kruhu posegnite za ovom jako zdravom i ukusnom pastom. U slast.
          27. 10. 2014 Moram nadodati da je vrlo ukusan namaz slanutka sa sezamom. Vrlo lako se kuhani slanutak multipraktikom pretvori u paštetu.Još ako mu dodamo, malo češnjaka,maslinovog ulja, te makar i ne koristili nikakav drugi začin, bit će odlična. Dobro ju je tada premjestiti u kutiju s poklopcem i možemo ga trošiti nekoliko dana. Nema potrebe kupovati skupe namaze, s često puta skrivenim lošim masnoćama, kad postoje tako jednostavni načini da pojedemo nešto domaće, nešto što neće sadržavati stabilizatore. 

nedjelja, 13. listopada 2013.

Sojino mlijeko

      Hrana koju se zaista isplati sam raditi. Jedna litra u dućanu stoji između 17 i 21 kn. Za 2,5 litara potrebno 55-60 gr soje u suhom obliku, zrna koje stoji skladišteno i mlijeko radimo po potrebi. Kilogram suhe soje stoji 24kn u dućanu, a ako ga idemo kupiti na veliko (10 kg) iz jednog domaćinstva, kg možemo platiti upola jeftinije.
       Po dućanskoj verziji,  za 1,40 kn imamo 2,5 litara mlijeka. Zar to nije dobra računica? Struju računamo pod režije!
       Postupak nije tako zahtjevan, pogotovo ako imamo za njega aparat. Inače, on je sljedeći. Soju je potrebno dobro namočiti, obavezno u hladnjaku.. Neka stoji u vodi najmanje 24 sata. Može i dva dana, jer će se lakše i bolje usitniti . Čestice postaju sitnije i iz njih bjelančevinasta supstanca postaje mlijeko.
       Ona se izdvaja kuhanjem. Postupak kuhanja bude zahtjevan, zato jer se  stvara pjena, iskače van iz lonca. Zato treba biti u blizini i svaki puta kad krene (ponoviti 3-5puta) poškropiti hladnom vodom. Tada pjena prestane iskakati, a nismo prekinuli kuhanje. Ključanje krene ispod pjene, tako da je dobro razgrnuti ju i provjeriti.
        Inače čim primijetimo da je krenulo ključati, odmah smanjimo trošilo, jer bi nam moglo pobjeći "iskipiti".  Pobjegne kao i svako mlijeko, po štednjaku, a može i dalje.
         Zbog toga  je zahtjevno, pripremiti ga.
          Ponavljam, vodite računa da soja koju močite obavezno stoji u HLADNJAKU. To je stoga što ona ima takav oblik bjelančevina, najsličniji mesu i usmrdit će se. To neće ispasti mlijeko, nikad.
          To se dogodilo meni i trebale su mi godine da opet krenem u drugi pokušaj. Od svih mahunarki ona najprije promijeni miris u miris starog pokvarenog mesa.
          Nakon kuhanja procijedimo mlijeko , vruče punimo u flaše, spremimo  na nekoliko dana u hladnjaku i uzimamo po potrebi. Tako polako ohlađeno zapravo se vakumira Možemo ga obogatiti nekim okusom, slagati si čokoladno mlijeko, a ako ga pijemo "samo" dobro ga je malo posoliti. Inače,  kupljena su mlijeka puno ukusnija, ali znamo da su nečim obogaćena, odnosno da sadrže stabilizatore, tako da sami biramo što unosimo u tijelo.
           Malo vanilije, čokolade za kuhanje ili kakao, stevie ili šećera i napitak je spreman. Poslije nismo ni gladni ni žedni.
           Koristimo ga kao svako drugo mlijeko, za puding, kolače,kuhamo griz na njemu.Za dizana tijjesta, krafne, buhtle. Radimo shake-ove u  blenderu, sve.
           Okara se zove ostatak koji možemo upotrijebiti za namaze, zgušnjavanje variva. Kao dodatak samom namazu  možemo upotrijebit sve začine koje volite. Možete  raditi paštetu s mljevenim orasima, češnjakom, malo maslinovog ulja, vlasca, peršina. Ne znači da se ne može staviti bilo koja druga kombinacija dodataka i začina, od pistacia, kikirikija, lješnjaka, kopra,  usitnjene srdele ili inćune. Mogućnosti su velike, a prednosti još veće, kad znamo točno što pojedemo.Igrajte se i istražuj te, ukusi su različiti.
            Potreban je samo multipraktik, na koji ćemo okaru još dodatno usitniti. Ako mlijeko radimo u aparatu, tada nam je okara puno nježnije strukture i nije potrebno više ništa usitnjavati. Tako jednim zahvatom dobijemo dva proizvoda, mlijeko i namaze ili materiju kojom zgusnemo bilo koje varivo..
             Ovo je jednostavan način kako nadomijestiti bjelančevine iz namirnice biljnog porijekla, izbjeći ponekad  meso ili iznutrice životinja, pa tako malo pripaziti na kalorije, a zadovoljiti nepce, te kvalitetom prehrane poboljšati zdravlje, izgled kože, kose, te dobiti minerale kojima ona obiluje.
        Osim sojinog, zobeno mlijeko je jako ukusno, i vrlo zdravo. Zob je bogata Ca..
         Aparat se isplati kupovati, ako se redovito snabdjevamo s nekim od mlijeka. To zahtijeva organiziranost i dosta rada u kuhinji, ali i podosta uštede i komocije. Ovo je jednostavan  način funkcioniranja koji nam daje dozu slobode i neovisnosti.
     
            U slast.

utorak, 1. listopada 2013.

Seitan

    Postupak koji ću opisat, neki ljudi pamte iz djetinjstva. Ako su žvakali zrno sirove pšenice, odvojili su gluten od škroba i u ustima im je ostala kompaktna masa. To je tzv. seitan ili pšenično meso. Zapravo radi se o bjelančevini, teže probavljivoj, odnosno, neprobavljivoj za osobe s celijaklijom. Tako da o tome vodite računa. Odličan je izvor bjelančevina i može se i uz njega bildati, stvarati mišičnu masu, možda ne za profesionalce, nego za vlastiti gušt. Obavezno mu se kod završne pripreme dodaje shoju ili tamari. To su sojini umaci koji se kupe u trgovinama zdrave hrane. Gledajte na njihovu kvalitetu i robnu marku, kako se ne bi zavaravali i punili tijelo s nekim dodacima koje kvalitetni oblici ne sadrže. Nekvalitetne marke, koje su puno jeftinije napravljeni su s stabilizatorima i ne daju takav okus kao pravi. Pravi shoju može se naći na akciji. Pakiranju od pola litre (35- 40 kn), može potrajati i do tri mjeseca. Nije tako strašno, a dobije puno.
 
       Seitan možete raditi jednom tjedno. Koristi se krušno brašno. Uzme se 3 kg brašna, iz kojih se dobije 1,3 kg seitana. Brašno se može nabaviti u refuzi  (kg za 3,5 kn). Dakle, "zamjensko" meso na tjedan košta 10,5kn.  Evo kako to radimo.

: ovo je zamješen seitan koji čeka plavljenje
      Zamijesimo glatko tijesto bez začina. Samo pšenično brašno i mlaka voda. To tijesto ostavimo stajati u mlakoj (40 stupnjeva) vodi, neka ju prekrije i odlijepimo je od dna posude, da se moči sa svih strana. Neka odstoji pola sata do sat. Naravno, manje količine krače. Voda razmekša škrob što će nam omogućiti da  gluten (bjelančevina kojom samo pšenica obiluje) izdvojimo iz škroba. Kada prođe zadano vrijeme, počnemo nježno micati  tijesto u vodi. Voda će postajati gusta i bijela. Tada ju izlijemo i stavimo svježu vodu, ovaj puta hladnu. Tako mijenjamo temperaturu vode i mutimo. Ona svaki puta bude bijela i gusta, a kad je takva izlijemo je i stavljamo čistu. Tako dugo ponavljamo postupak, dok voda bude bistra. Izmjenom tople i hladne vode omogućavamo razmekšavanje glutena (toplom) i stezanje (hladnom). To potiče oslobađanje škroba, pri čemu nam ostaje gluten koji zatim dalje obrađujemo. Treba vam gusto cjedilo kako vam sitniji komadi ne bi biježali, pri postupku izlijevanja vode.
kuhan seitan
     Takav svježi oblik seitana  možemo trgati i staviti na vrelo ulje. Dobit ćemo hrskav obrok kao pržene srdjele, kojeg posolimo nakon pečenja i možemo jesti uz neko povrće. Nadalje, seitan  obrađujemo kuhanjem. Znači, tako dobiven  seitan se spušta u vruću vodu, u koju se doda soli, pokoji  lovorov list, može biber, može crvena paprika, ali može i bez svega toga. Kad ga stavljamo na kuhanje oblikujemo lopte veličine zatvorene šake i pustimo da kuha nekih pola sata. To budu tri oblika, koji se nakuhaju, dobe šupljine, budu nepravilni, i izgledaju kao recimo krto meso. Kuhamo li ga duže, podsjećati će na zrelo meso odrasle životinje, a ako ga kuhamo  kraće bit će mekši, poput teletine. Tako pripremljen seitan čuvamo u vodi u kojoj se kuhao, u hladnjaku. Tanko ga narežemo i završavamo dodajući mu sojin  umak kod prženja ili ga kratko mariniramo prije pohanja. Uglavnom možete s njim sve što i s mesom, znači, pripremati punjene paprike, sarme, bolonjez, paprikaš, gulaš.
       Jedino, prije pripreme takvih složenaca, obavezno  ga volim zapeči s sojinim umakom kako bi bio ukusniji. Tek nakon toga usitnjavam i dodajem ostale sastojke. Možemo ga staviti u sendviče, može se i dimiti, malo posušiti, čime dobro nadomješta  šunku. U dućanima mu je cijena ista kao sušenom mesu. Meni je najzgodnije u svemu tome, što ga režem bez čišćenja od žilica i masnoća koje se nađe u mesu i nema više prebiranja i opasnosti da ću zagristi nešto što ne volim. Nema masnoće u sebi i trebamo ju dodati kod pripreme, ali najbolje je to što sami biramo kakvu masnoću uzimamo i u kojoj količini ju koristimo. To je hrana za održavanje težine, odnosno za mršavljenje ljudi kojima je težina problem. Toliko podsjeća na meso, da ga neki vegetarijanci ne žele jesti.
     Teško prima okuse, tako da mu je tamari nezamjenjiv. Od njega dobije ugodno slan okus, lakše se zapeće,  pomalo karamelizira, tako da poprimi boju, dobije slastan miris.
    Za početak preporučujem dio mesa zamijeniti seitanom. Možete polovicu, odnosno, sami odlučite koliko. To je zgodan način da ga počnete koristiti u kuhinji. Ne zaboravite meso koje će ostati, spremiti za drugi obrok.

      Svaka će kuharica to spremiti na svoj osobit način u čemu je čar raznolikosti okusa, kao i sa svakom drugom namirnicom. Volite li istraživati evo vam ideja. Možete uživati do mile volje.