nedjelja, 13. listopada 2013.

Sojino mlijeko

      Hrana koju se zaista isplati sam raditi. Jedna litra u dućanu stoji između 17 i 21 kn. Za 2,5 litara potrebno 55-60 gr soje u suhom obliku, zrna koje stoji skladišteno i mlijeko radimo po potrebi. Kilogram suhe soje stoji 24kn u dućanu, a ako ga idemo kupiti na veliko (10 kg) iz jednog domaćinstva, kg možemo platiti upola jeftinije.
       Po dućanskoj verziji,  za 1,40 kn imamo 2,5 litara mlijeka. Zar to nije dobra računica? Struju računamo pod režije!
       Postupak nije tako zahtjevan, pogotovo ako imamo za njega aparat. Inače, on je sljedeći. Soju je potrebno dobro namočiti, obavezno u hladnjaku.. Neka stoji u vodi najmanje 24 sata. Može i dva dana, jer će se lakše i bolje usitniti . Čestice postaju sitnije i iz njih bjelančevinasta supstanca postaje mlijeko.
       Ona se izdvaja kuhanjem. Postupak kuhanja bude zahtjevan, zato jer se  stvara pjena, iskače van iz lonca. Zato treba biti u blizini i svaki puta kad krene (ponoviti 3-5puta) poškropiti hladnom vodom. Tada pjena prestane iskakati, a nismo prekinuli kuhanje. Ključanje krene ispod pjene, tako da je dobro razgrnuti ju i provjeriti.
        Inače čim primijetimo da je krenulo ključati, odmah smanjimo trošilo, jer bi nam moglo pobjeći "iskipiti".  Pobjegne kao i svako mlijeko, po štednjaku, a može i dalje.
         Zbog toga  je zahtjevno, pripremiti ga.
          Ponavljam, vodite računa da soja koju močite obavezno stoji u HLADNJAKU. To je stoga što ona ima takav oblik bjelančevina, najsličniji mesu i usmrdit će se. To neće ispasti mlijeko, nikad.
          To se dogodilo meni i trebale su mi godine da opet krenem u drugi pokušaj. Od svih mahunarki ona najprije promijeni miris u miris starog pokvarenog mesa.
          Nakon kuhanja procijedimo mlijeko , vruče punimo u flaše, spremimo  na nekoliko dana u hladnjaku i uzimamo po potrebi. Tako polako ohlađeno zapravo se vakumira Možemo ga obogatiti nekim okusom, slagati si čokoladno mlijeko, a ako ga pijemo "samo" dobro ga je malo posoliti. Inače,  kupljena su mlijeka puno ukusnija, ali znamo da su nečim obogaćena, odnosno da sadrže stabilizatore, tako da sami biramo što unosimo u tijelo.
           Malo vanilije, čokolade za kuhanje ili kakao, stevie ili šećera i napitak je spreman. Poslije nismo ni gladni ni žedni.
           Koristimo ga kao svako drugo mlijeko, za puding, kolače,kuhamo griz na njemu.Za dizana tijjesta, krafne, buhtle. Radimo shake-ove u  blenderu, sve.
           Okara se zove ostatak koji možemo upotrijebiti za namaze, zgušnjavanje variva. Kao dodatak samom namazu  možemo upotrijebit sve začine koje volite. Možete  raditi paštetu s mljevenim orasima, češnjakom, malo maslinovog ulja, vlasca, peršina. Ne znači da se ne može staviti bilo koja druga kombinacija dodataka i začina, od pistacia, kikirikija, lješnjaka, kopra,  usitnjene srdele ili inćune. Mogućnosti su velike, a prednosti još veće, kad znamo točno što pojedemo.Igrajte se i istražuj te, ukusi su različiti.
            Potreban je samo multipraktik, na koji ćemo okaru još dodatno usitniti. Ako mlijeko radimo u aparatu, tada nam je okara puno nježnije strukture i nije potrebno više ništa usitnjavati. Tako jednim zahvatom dobijemo dva proizvoda, mlijeko i namaze ili materiju kojom zgusnemo bilo koje varivo..
             Ovo je jednostavan način kako nadomijestiti bjelančevine iz namirnice biljnog porijekla, izbjeći ponekad  meso ili iznutrice životinja, pa tako malo pripaziti na kalorije, a zadovoljiti nepce, te kvalitetom prehrane poboljšati zdravlje, izgled kože, kose, te dobiti minerale kojima ona obiluje.
        Osim sojinog, zobeno mlijeko je jako ukusno, i vrlo zdravo. Zob je bogata Ca..
         Aparat se isplati kupovati, ako se redovito snabdjevamo s nekim od mlijeka. To zahtijeva organiziranost i dosta rada u kuhinji, ali i podosta uštede i komocije. Ovo je jednostavan  način funkcioniranja koji nam daje dozu slobode i neovisnosti.
     
            U slast.

utorak, 1. listopada 2013.

Seitan

    Postupak koji ću opisat, neki ljudi pamte iz djetinjstva. Ako su žvakali zrno sirove pšenice, odvojili su gluten od škroba i u ustima im je ostala kompaktna masa. To je tzv. seitan ili pšenično meso. Zapravo radi se o bjelančevini, teže probavljivoj, odnosno, neprobavljivoj za osobe s celijaklijom. Tako da o tome vodite računa. Odličan je izvor bjelančevina i može se i uz njega bildati, stvarati mišičnu masu, možda ne za profesionalce, nego za vlastiti gušt. Obavezno mu se kod završne pripreme dodaje shoju ili tamari. To su sojini umaci koji se kupe u trgovinama zdrave hrane. Gledajte na njihovu kvalitetu i robnu marku, kako se ne bi zavaravali i punili tijelo s nekim dodacima koje kvalitetni oblici ne sadrže. Nekvalitetne marke, koje su puno jeftinije napravljeni su s stabilizatorima i ne daju takav okus kao pravi. Pravi shoju može se naći na akciji. Pakiranju od pola litre (35- 40 kn), može potrajati i do tri mjeseca. Nije tako strašno, a dobije puno.
 
       Seitan možete raditi jednom tjedno. Koristi se krušno brašno. Uzme se 3 kg brašna, iz kojih se dobije 1,3 kg seitana. Brašno se može nabaviti u refuzi  (kg za 3,5 kn). Dakle, "zamjensko" meso na tjedan košta 10,5kn.  Evo kako to radimo.

: ovo je zamješen seitan koji čeka plavljenje
      Zamijesimo glatko tijesto bez začina. Samo pšenično brašno i mlaka voda. To tijesto ostavimo stajati u mlakoj (40 stupnjeva) vodi, neka ju prekrije i odlijepimo je od dna posude, da se moči sa svih strana. Neka odstoji pola sata do sat. Naravno, manje količine krače. Voda razmekša škrob što će nam omogućiti da  gluten (bjelančevina kojom samo pšenica obiluje) izdvojimo iz škroba. Kada prođe zadano vrijeme, počnemo nježno micati  tijesto u vodi. Voda će postajati gusta i bijela. Tada ju izlijemo i stavimo svježu vodu, ovaj puta hladnu. Tako mijenjamo temperaturu vode i mutimo. Ona svaki puta bude bijela i gusta, a kad je takva izlijemo je i stavljamo čistu. Tako dugo ponavljamo postupak, dok voda bude bistra. Izmjenom tople i hladne vode omogućavamo razmekšavanje glutena (toplom) i stezanje (hladnom). To potiče oslobađanje škroba, pri čemu nam ostaje gluten koji zatim dalje obrađujemo. Treba vam gusto cjedilo kako vam sitniji komadi ne bi biježali, pri postupku izlijevanja vode.
kuhan seitan
     Takav svježi oblik seitana  možemo trgati i staviti na vrelo ulje. Dobit ćemo hrskav obrok kao pržene srdjele, kojeg posolimo nakon pečenja i možemo jesti uz neko povrće. Nadalje, seitan  obrađujemo kuhanjem. Znači, tako dobiven  seitan se spušta u vruću vodu, u koju se doda soli, pokoji  lovorov list, može biber, može crvena paprika, ali može i bez svega toga. Kad ga stavljamo na kuhanje oblikujemo lopte veličine zatvorene šake i pustimo da kuha nekih pola sata. To budu tri oblika, koji se nakuhaju, dobe šupljine, budu nepravilni, i izgledaju kao recimo krto meso. Kuhamo li ga duže, podsjećati će na zrelo meso odrasle životinje, a ako ga kuhamo  kraće bit će mekši, poput teletine. Tako pripremljen seitan čuvamo u vodi u kojoj se kuhao, u hladnjaku. Tanko ga narežemo i završavamo dodajući mu sojin  umak kod prženja ili ga kratko mariniramo prije pohanja. Uglavnom možete s njim sve što i s mesom, znači, pripremati punjene paprike, sarme, bolonjez, paprikaš, gulaš.
       Jedino, prije pripreme takvih složenaca, obavezno  ga volim zapeči s sojinim umakom kako bi bio ukusniji. Tek nakon toga usitnjavam i dodajem ostale sastojke. Možemo ga staviti u sendviče, može se i dimiti, malo posušiti, čime dobro nadomješta  šunku. U dućanima mu je cijena ista kao sušenom mesu. Meni je najzgodnije u svemu tome, što ga režem bez čišćenja od žilica i masnoća koje se nađe u mesu i nema više prebiranja i opasnosti da ću zagristi nešto što ne volim. Nema masnoće u sebi i trebamo ju dodati kod pripreme, ali najbolje je to što sami biramo kakvu masnoću uzimamo i u kojoj količini ju koristimo. To je hrana za održavanje težine, odnosno za mršavljenje ljudi kojima je težina problem. Toliko podsjeća na meso, da ga neki vegetarijanci ne žele jesti.
     Teško prima okuse, tako da mu je tamari nezamjenjiv. Od njega dobije ugodno slan okus, lakše se zapeće,  pomalo karamelizira, tako da poprimi boju, dobije slastan miris.
    Za početak preporučujem dio mesa zamijeniti seitanom. Možete polovicu, odnosno, sami odlučite koliko. To je zgodan način da ga počnete koristiti u kuhinji. Ne zaboravite meso koje će ostati, spremiti za drugi obrok.

      Svaka će kuharica to spremiti na svoj osobit način u čemu je čar raznolikosti okusa, kao i sa svakom drugom namirnicom. Volite li istraživati evo vam ideja. Možete uživati do mile volje.
     

četvrtak, 26. rujna 2013.

Domaći kruh

     Pekare su nam na svakom uglu, međutim tema je ipak zanimljiva. O kvaliteti toga što nam peku pekare dalo bi se raspravljati. Postoji cijela knjižica dodataka koji se u njega stavljaju. Ako netko hrani s njime kokice ili svinje zna da ga je nemoguće namočiti. Odnosno, kad ga stavimo u vodu, razmoči se vanjski sloj i pretvori u pastu, tako bude mekan, a sredina tvrda kao kamen, kako god narezan bio.
     To nije karakteristika kruha kojeg smo kupovali nekad. On mora jednako mjerno navući vodu na sebe, kao spužva, a isto tako je i ispustiti pod pritiskom ruke. Konzistencija ne može biti poput paste,nego se lomi na komade.To je opis kruha iz mog djetinjstva, kojim smo kad je ostao, hranili kokoši. Ti komadi i komadići pomiješani s mljevenim kukuruzom,  koje su koke halapljivo uzimale jedva gutajući pojedine, zbog veličine, to se ne zaboravlja.
     Domaći kruh pečem 18 godina neprekidno. Brašno kupujem iz jednog mlina, po cijeni 3,5 kn. Dnevno me košta 2,00kn, jer u njega ide 500gr brašna,žl. kvasca,žl soli i dvije žl šećera i šalica vode, a ispadne ga 800gr. Obično se pojede u jednom danu, (3člana) jer nam je fini. U njega ne stavljam nikakve dodatke za rahlost, boju, mekoću i ne znam što sve, ali on ima sve te kvalitete i bez toga 
     Vi znate bolje koliko je u dućanu, a ja ću vam svjedočiti o kvaliteti. Dakle u taj kruh možete staviti kombinacije brašna koje god vam se sviđaju. Baza neka bude pšenica, a sve ostale u manjim dodacima. Možete mu dodati malo kukuruznog, zobenog ili raženog brašna.To će zaista onda biti tako, jer ne mojte misliti da vam pekari to rade. Raženi kruh zapravo je samo ofarban o čemu svjedoči presjek, često puta u prugicama. Inače ima već i savjesnih pekara, pravih, koje vode računa o kvaliteti, ali takav kruh  onda iskače i cijenom. Nažalost svjedoci smo stanja u državi i prečesto se zatvaraju takve privatne pekare, a mali ljudi prisiljeni su paziti na svaku lipu i time zanemariti kvalitetu onoga što jedu. Budući je to zatvoren krug, svojim radom možete to promijeniti.
      Zato,želim otvoriti oči, i dokazati da je ovaj način zapravo najbolja opcija snabdjevanja kruhom. Način koji sam opisala strojna je verzija za domaćice koje rade. Stroj obično stoji 400,00kn, ima odgodu pečenja, tako da je kruh svjež onda kad zatreba. To su prednosti. Mana, je obaveza napuniti stroj, jer bez toga ne ide. Koliko će se brzo vratiti uloženo ovisi o količini kruha kojeg jedete, tako da je to za domaćinstva kojima je važno da kruh ne bacaju,  koji ga koriste u većoj količini i koji su u stalnoj potrazi za kvalitetom.
        Odlučite li uistinu mijesiti sami svoj kruh, ručno, svaka čast, može i tako. Želite li raditi s prirodnim kvasom biti će vam potrebna prirodna sirovina, odnosno brašno koje nije izbjelivano.
         Pšenica, potpuno prirodna, zrno koje je OPRANO i osušeno, netom prije miješenja samljeveno, dodajte makar u malim količinama, jer o tome ovisi kvaliteta kruha.
         Dobra sirovina, rezultira dobrim finalnim proizvodom, tako da se potrudite oko toga što u njeg stavljate. Pšenica je dosta prljava, tako da nakon provjetravanja i presijavanja još ima nečistoća u sebi. Samo zrno je dosta teško i kod pranja padne na dno posude, zemlja se rastopi, a pljeva i druge nečistoće isplivaju na površinu. To je način na koji ćete ju oprati.Tako će te nakon što ju potopite s prljavom vodom odvojiti i nečistoće koje plivaju. One će najprije otići. Kad ih više nema isperemo preko cjedila, i osušimo zrno. Preporučam to napraviti odmah nakon žetve. Tada ju možete sušiti na plahtama, na suncu i postupak će biti lakši, ali možete i drugačije,zimi,  osobito ako tada imate više vremena.
        Kruh s prirodnim kvascem, a da mi nije bio kiseo, uspjela sam napraviti jednom u životu. Tako da je to cijela znanost, kojoj je osnova, opet, kvalitetna sirovina. Pokušavala sam još, ali svaki puta mi je prevladala kiselost, koju nismo podnosili. Za sada se zadovoljavam s kruhom u koji ide kupljeni kvasac ali ne idu nikakvi drugi dodaci. Odmaram ga (2puta) da dobro nabubri, izmješam lopaticom da bude gladak, poput automata i ispečem u posudi obloženoj papirom.
        Može i bolje, miješanje rukama, eko pšenica samljevena u brašno na kućnom mlinu s kamenim žrvnjem. Naravno da je to bolje.
        Možemo samo dvije žlice eko pšenice samljeti i dodati u kupljeno brašno. Sve su to mogućnosti, a ja vam nudim ideje i opcije, proširujem vidike i dajem svoja iskustva.

Moj posao u vlastitom domu

      Raditi od kuće je mnogim ljudima želja. Dolaze neka nova vremena kad će to biti ostvarivo. Kako je to moguće u vezi s ovom temom, zavisi od životnog stila. Trenutno puno ljudi ima problem s zdravljem, s viškom kilograma, zatim je to povezano s depresijom. s teškom financijskom situacijom.
     Suočeni smo s debljinom  američke populacije i njihovim naporima da to poprave. Mi još uvijek imamo našu tradicionalnu prehranu. Još nam uvijek negdje koke šeću dvorištem, ali imamo i neke nove trendove. Moj životni moto prehrane je zdrave masnoće na uštrb svih ulja kojima nadoknađujemo samo energiju, cjelovite žitarice, optimalne količine bjelančevina, svakolikog  povrća, nadasve uz umjerenost, a opet uživanje u hrani. Osjećam se pozvanom pisati o toj temi, jer sam i sama imala poteškoće sa zdravljem.
   
     Tome je sad već 20 god, a ja se osjećam bolje nego ikad. Tada sam se hranila klasično. Meso je bilo svaki dan na meniju. Sve vrste mesa, pa čak i zečetina koje sam sama uzgajala. Prerađevine sam sama radila, od paštete zečjih jetara do čurki, kobasa, čvaraka,  dok se zaklala svinja. Imala sam 32 god kad su mi rekli da mi je nešto sa srcem. Pretrage koje su mi radili dok sam bila u bolnici nisu ništa pokazale, a meni je svejedno bilo loše. Vrtilo mi se, znojila sam se, osjećala slaba. Jedno vrijeme, nakon bolnice, se nisam usudila sama kretati. pogotovo ne biciklom. Nisam se usudila uspravljati kad sam ustala iz kreveta, jer sam računala da ako padnem manje ću lupit glavom budem li bliže podu. Nakon 9 dana bolnice, tako mlada, odlučila sam nešto promijeniti u načinu života, te tako uzela stvar u svoje ruke. Danas mi je ovo svakodnevna praksa koja mi pruža podosta lagode.
   
     U skladu s naslovom, radim sama mlijeko, meso, kruh, namaze, uzgajam svakakvo povrća. Sada sirovine nisu više mesne, nego biljne. Tako radim seitan, sojino, bademovo, zobeno mlijeko, namaze od soje, povrća, sezama, tofua. Jedem mnoge vrste povrća, cjelovitih kaša, ali i ribu, jaja sireve, sjemenke lana. Ulja za salate volim hladno prešana. Znači, bučino, maslinovo, suncokretovo, crnog kima, a najnovije konoplje. Želim svojim čitateljima dati informacije iz prakse ovakvog života,zato da bi si sami pomogli, osjećali se bolje, zdravije, zadovoljnije, a u ovo teško vrijeme da imaju osjećaj da su korisni, da su napravili nešto dobro za sebe i svoje bližnje. Osim toga, bitno će poboljšati kućni budžet, a napraviti nešto dobro za zdravlje. Kad se počastite ukusnim, bogatim, mudro složenim obrokom, još ako ste ga sami spremili tada se i sami osjećate i korisno i dobro.

      I nemojte misliti da se dečki ne mogu bildati takvom hranom. Stvarno mišići rastu. Nije da je za natjecanja, mada ne bi bila, ni to, tako loša ideja.
       Ovim načinom života, svatko  si organizira dan, kako voli, kako mu drago.Glavno da si sve napravi, da što manje rasipa novac. Činjenica je da ga je danas lako potrošiti, ali sve teže zaraditi. Cijeli blog usmjeren je na uštedu u svakom koraku. Tako da sve povezujem s načinom  pripreme hrane. Povrće kuhajte krače, u malo vode tako da sačuva boju, ostane cijelo. Tako izgleda ljepše, ali i sačuva mnoge sastojke. Vodu ne bacajte nego je negdje upotrijebite, jer je puna otopljenih minerala. To će vam omogućiti posude s debelim dnom. One su jako podesne kod pohanja i pečenja, jer  omogućavaju potrošnju manje masnoće,a akumuliraju temperaturu u svom dnu tako da će hrana ključati na "niže pomjerenom regulatoru štednjaka", Tu opet štedite.. Osim toga štedite i ukusnije kuhate, ako je hrana kuhana poklopljena. Tako će zarobiti sve mirise i okuse i oni neće ispariti u napu koja tada i ne mora biti uključena, pa je opet ušteda. Kuhanjem kaša skraćujemo kuhanje ako ih namočimo preko noći. To radim kod kuhanja ječma, integralne riže, pšenice. Zob, proso i heljda nema potrebe močiti prije kuhanja. Isto tako uzmite u obzir da je zdravija tjestenina, ako se kuha da ostane malo tvrdkasta ( aldente), jer svakom minutom kuhanja povećava se glikemijski index, kojom ona postaju materija koja deblja i opterećuje gušteraču. Znači, kraća priprema znači zdravije pojesti i uštediti na energiji, vremenu koje provodimo, kraj štednjaka. To znači više uživanja, a manje rada ,a kome to ne odgovara. Za takav način života trebamo samo promijeniti navike i sve nam se višestruko isplati. Što je najvažnije treba na njima ustrajati, a to obično" je"  teško.

      Zato pišem o ovoj temi, jer se nadam da kad dobijete uvid u materijalnu stranu da vam neće faliti motivacije. Tim više jer je stanje u našoj državi katastrofalno i ljudi jedva spajaju kraj s krajem. Ovdje ću najprije iznijeti neke osnovne artikle, na kojima se bazira cijela "ušteda". Dakle ne nagovaram vas da kompletno zamijenite meso s seitanom, samo uzmite u obzir sve aspekte, pa sami usmjerite način života.. Želim vam dati informacije, ali ne utjecati na odluke. Nju donosite sami. Želim vam pokazati kako ne trebate potonuti, kako puno toga možete sami, kako je sve zapravo jako jednostavno.  Osjećajte se zdravo, snažno, veselo, držeći sve konce života u svojim rukama. Izuzetno uživam u ovome što radim. Uživam u slobodi koju mi to što radim, pruža. Nadam se da ću potaknuti sve male ljude da spoznaju istinu i vjerovanje da im zaista može biti bolje. Da se ne trebaju brinuti, jer je jako malo dovoljno za dobar i zdrav život. Što je najvažnije, sve počinje od nas samih, naših stavova, razmišljanja, hrabrosti i ustrajnosti da nešto promijenimo. A da se može bolje, može se!